crni skorpion

nedjelja, 22.02.2009.

Heroji ne plaču

što ostat će jednom od Nas kad Sudbina nam na vrata pokuca Šta će ostat od čovjeka kad istina na vrata pokuca Samo tužne pjesme.... Heroji NE Plaču i kad su izdani i kad nisu zube stisnu i pokusavaju to preboljeti Tko mari za nas sto smo mi svoju Krv proljevali za Slobodu ove Države a sto nam je Naša Borba Dala to da nam na vlasti sjede ljudi koji nisu spomena vrijedni Koji našu Državu razaraju Prodajemo je Za Judine Škude Jel se Sanader Borio za ovu Zemlju odgovor ---nije ... da se borio znao bi da je Ova Zemlja SVETINJA i da je ne smije prodavat Braćo moja po vjeri i po Krvi Našoj Hrvatskoj..Krizna vremena dolaze ovi politicari nas vode u propast zbog njih najvise cemo ispastat Ja sam Duh Hrvatskih RATNIKA onih što su se borili za Ovu Zemlju i želim da znate uvijek je bilo i uvijek ce biti onih sto ce Vragu dušu Prodati Naši Političari Prvenstveno Ivo Sanader je prodao sve živo i mrtvo Prvo je dao naše Generale u Haag ..pa onda je dao Uhitit isto Naše generale u Hrvatskoj i sve je politički isplanirao i sada On je glavni Mafijaš koji prodaje prodaje sve naše Strancima Jer boli njega briga za Naše Majke,Očeve,Braću i sestre bitno da je njemu dobro i da se bogati na sirotinji narod neka Bude Gladan i Žedan On je taj Koji je doveo našu Zemlju u propast Braćo moja nemojte im slijepo vjerovat jer u eteru lažno obmanjuju ljude i tako lako pravednima sude Naše Domoljublje prozvali Fašizam Jer tako brane njihov Komunizam I Kapitalizam Moj Narode mi moramo bdjeti I Ponos svojoj Zemlji vratit..lJUBI SVOJU zEMLJU I Brani je krvlju svojom povezan si s Njom ....

22.02.2009. u 06:21 • 1 Komentara • Print • #

utorak, 27.01.2009.

Za ovaj kamen tuge
Što leži na srcu
Zahvalit mogu tebi
I tvome poljupcu

Kroz trnje divljih ruža
Bez straha proći ću
Al' rastanak bez suza
Kao kamen nosit ću
Težak kamen na srcu

Zaboravit mogu sve, sva
nevjerna jutra i godine
Al' rastanci bez suza,
nikad se ne oproste

27.01.2009. u 03:03 • 0 Komentara • Print • #

petak, 16.01.2009.

Jos uvijek si tu,
Jos uvijek me pratis kroz snove.
Kad krene po zlu
Tvoja ruka me nazad pozove
I znam da nisam sam,
Osjecam moj andjeo si ti.

Kad potone sve,
Kad izgubim pravac u noci
Ti nadjes se tu
I ja vidim kroz tvoje oci,
I znam da nisam sam,
Osjecam moj andjeo si ti.

Tamo gdje ljubav stanuje,
Tamo si Ti i tamo je mjesto moje,
Tamo gdje more ljubi nebo,
Tamo sam ja, uz mene je mjesto Tvoje,
Dok me bude poljupci tvoji topli,
Jutarnji, sve dobro je.

16.01.2009. u 03:15 • 0 Komentara • Print • #

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u planini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noćas beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome, pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednji bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

16.01.2009. u 03:10 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 15.01.2009.

Ne budi daleko od mene
Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razlikuje tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

15.01.2009. u 07:10 • 0 Komentara • Print • #

Ti ne slutiš
moj povratak i moju blizinu.

U noći kad šumi u tvom uhu
tiha mjesečina znaj;
ne korača mjesečina oko tvoje kuće.
Ja lutam plavim stazama u tvom vrtu.

Kad koračajući cestom mrtvo svjetlo padne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala.

I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koračam uspravan i svečan
kao pored tebe.

15.01.2009. u 07:09 • 0 Komentara • Print • #

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina
da osjetim nježnost što izmjeni moju sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju

15.01.2009. u 07:08 • 0 Komentara • Print • #

Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i pogledima plivam preko livada i voda.

Ja pjevam sebe koji umrem na dan
bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem.

O, Bože, daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu
što s dalekog će neba noću sjati
u crne muke noćnih očajnika.

15.01.2009. u 07:06 • 0 Komentara • Print • #

Novo jutro suncem dolazi
tvoje lice njime silazi
svjetlost tvoja, oci otvara
tajnu svjeta osmijeh otkriva

Ti si moj dan srecom obasjan
ti si moj san nikad odsanjan

Neka tvoje ruke vode me
i sve sto zelim tamo je
budi vjetar mojim njedrima
i duga u ljetnim kisama

Samo ruke tvoje neka grle me
samo usne tvoje neka ljube me
dok plovim rijekom ljubavi

15.01.2009. u 07:00 • 0 Komentara • Print • #

Kao vjetrom odnešeno
Kao lišće jesenje
Probudim se jednog jutra
Tebe nema kraj mene
Tebe nema kraj mene
Kraj mene

Kao rukom odnešeno
Sve što sam ti bio ja
Sreća je na tvojoj strani
Nemam više nikoga
Nemam više nikoga
Nikoga

Kud je voda jednom tekla
Opet će poteći
Dušo moja još te volim
Suza će ti reći

Kud je voda jednom tekla
Opet će poteći
Dušo moja budi sama
Ne moj s drugim leći ...

15.01.2009. u 06:59 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28